Danas, u vremenu ubrzanog, tehnologiziranog i neritmičkog načina života, kad nerijetko obitelj čine dijete i jedan od roditelja, postoji opasnost da se djetetu ukrade djetinjstvo. Ono ne doživljava neposredno vremenske, dnevne i godišnje mijene, nema prilike vidjeti ljudski rad i sudjelovati u njemu, uskraćeno mu je mnoštvo boja, mirisa i nijansi različitih osjetilnih doživljaja. U waldorfskim vrtićima, u atmosferi toplog ugođaja, djeca imaju priliku doživjeti red, ritam i harmoniju. U dnevnom, tjednom i godišnjem ritmu aktivnosti u waldorfskom vrtiću izmjenjuju se različite aktivnosti: igra i odmaranje, umjetničke i radne aktivnosti. Igračke, namještaj i didaktički materijali prirodnog su podrijetla, oblikovani i obojeni tako da pružaju blage i nijansirane poticaje za zdrav razvoj svih osjetila.
Sve aktivnosti i sadržaji imaju za cilj da kod djeteta razviju aktivnu, nenasilnu i stvaralačku igru, izniklu iz same djetetove nutrine. Takva igra u svijetu odraslih odgovara ozbiljnom i kreativnom radu, nastalom iz pune slobode čovjeka.
Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum, emocije, i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće.
Za ovakav alternativni program odlučili smo se jer waldorfski program već više od 80 godina uspijeva u praksi ostvariti ono što danas suvremena pedagoška znanost tvrdi da je dobro za dijete. To uključuje tri stvari: najvažnije je omogućiti predškolskom djetetu učenje putem stjecanja vlastitog iskustva, aktivnog istraživanja i oponašanja odraslih. Osim toga, valja se ophoditi s djetetom tako da se ono osjeća sigurno, zaštićeno i poštovano. I stalno treba imati na umu da sve što odrasla osoba radi u prisutnosti djeteta – odgaja dijete.
Waldorfska pedagogija je univerzalna što se tiče svojih principa i to univerzalno odgovara svakom djetetu: primiti dijete s poštovanjem, odgajati ga s ljubavlju, otpustiti u slobodu.
Posebnost waldorfske pedagogije, kojoj je polazište u antropozofskom-duhovnom učenju, među ostalim jest da poima dijete kao fizičko, duševno i duhovno biće. Dijete do sedme godine života živi u posebnom stanju svijesti. U potpunosti je otvoreno prema svijetu kojeg doživljava preko svojih čula. Dijete se ne osjeća odvojeno od onoga što spoznaje. Sve što vidi, čuje, osjeti neposredno se odražava na njega i njegove organe. Još nema sposobnosti distanciranja od okoline. Stoga je sve što se događa u djetetovoj okolini važno za njegov razvoj.
U konkretnom radu s djecom u waldorfskom vrtiću naglasak je na poticanju djetetove kreativnosti i mašte kroz različite vrste umjetničkog izražavanja i doživljaja. Smatra se da svako dijete ima urođenu sposobnost za divljenje, poštovanje i čuđenje, te je zato bitno djetetu osigurati mirno i poticajno okruženje kako bi moglo razvijati te, vrlo cijenjene, sposobnosti koje krase plemenite ljude. Dijete treba doživljavati svijet kao dobro, iskreno i lijepo mjesto, kako bi čuvalo svoje snage za zahtjevno školsko doba. Jednako je važno uspostaviti ritam i ponavljanje kako bi djeca izgradila snažan osjećaj sigurnosti u ranom životu.
Waldorfska pedagogija i odgoj temelje se na duhovno-znanstvenom pogledu na svijet, na jednom takvom poimanju svijeta koji može dovesti do istinske spoznaje čovjeka, a time i do istinske spoznaje dječjeg bića.
Istinski spoznati biće čovjeka i biće djeteta veliki je izazov. Promatrati dijete u svrhu spoznaje kakvo je ono doista i djelujući tako da to za njega bude poticajno i ozdravljujuće znači odgojiti slobodnog čovjeka. Prema tome, važna odgojna metoda po Rudolfu Steineru je promatranje nakon kojega odgajatelj može pristupiti djetetu na promišljen i kreativan način. Biti odgajatelj u waldorfskom vrtiću je poziv, ne zanimanje. Odgajatelj bi trebao svim svojim bićem biti stalno prisutan i posvećen, svjestan svog rada i svoje odgovornosti. Odgajanje nije posao već je to nešto što odgajatelj osjeća da autentično jest. On mora biti uzor djeci u svemu što radi, u svom djelovanju. Djeca promatraju, gledaju i vide u njemu uzor. Ako nije autentičan, iskren i istinit u svom djelovanju, djeca to osjete. Stoga je odgajatelju vrlo bitno cijeli život učiti, raditi na sebi i mijenjati se.
Misao vodilja
Waldorfska pedagogija ne bavi se samo razvojem intelekta u djeteta, već istodobno njeguje osjećajni život, stvaralačke potencijale, razvija radne navike i sposobnosti te jača volju i motivaciju. Odgajanjem se pomaže djetetu u odrastanju, tako da ono prepozna i razvije svoje potencijale i da se kasnije može snaći u svim predvidljivim i nepredvidljivim situacijama koje život pred njega postavlja. To smo i u Dječjem vrtiću „Pikulica“ prepoznali kao najvažniju misao vodilju u kreiranju našeg odgojno-obrazovnog programa.